18. 6. 2015.

KIM I KUMIN - u cemu je razlika?


Primetila sam da postoji izvesna nejasnoća po pitanju korišćenja kima i kumina. Mnogi smatraju da je u pitanju jedan te isti začin, pa stavljaju kim umesto kumina i obrnuto. Zbog toga su se pojavili neki čudni recepti koji baš i nisu prijatnog ukusa, jer, kako su ljudi prepisivali recepte i zaključivali da je u pitanju jedan te isti začin, tako je došlo do pogrešnih informacija. A s obzirom da na internetu sve funkcioniše po principu copy-paste, kada jedan napravi grešku, teško je zaustaviti lanac grešaka, odnosno lanac loših ukusa.

U čemu je razlika?

Razlika je u tome što su u pitanju dva različita začina potpuno različitih ukusa..

Kumin

Kumin (Cuminum cyminum, eng. Cumin) je biljka iz porodice štitarki (Apiaceae) koja vodi poreklo od Istočnog Mediterana do Indije. Ono što se koristi kao začin je sušeno seme ove biljke koje se nalazi u njenom plodu. Koristi se i u celom i u mlevenom obliku.
Kumin se koristi još od davnina. Seme iskopano na arheološkim nalazištu u Indiji datira još od 2000. godine p.n.e. U starom Egiptu kumin se koristio kao začin i kao konzervans u mumifikaciji. Prvobitno gajen u Iranu i na Mediteranu, kumin se pominje u Bibliji u Starom i Novom zavetu. Stari Grci su držali kumin na trpezarijskom stolu na sličan način na koji mi držimo so i biber, a ta praksa se nastavlja i u Maroku.
Postoji nekoliko vrsta kumina a najpoznatiji su crni i zeleni kumin. U Indiji se kumin kao tradicionalni začin koristi hiljadama godina. Na Sanskritu kumin se naziva Đira (jeera) što znači onaj koji pomaže varenje. Pored problema sa varenjem, Ajurveda (indijska medicina) prepoznaje i druga lekovita svojstva kumina, odnosno da je blagotvoran kod srčanih oboljenja, otoka, mučnina i hroničnih groznica. Određena istraživanja otkrila su i njegova anti-dijabetična, imunološka, anti-epileptična, anti-tumorna i antibakterijska svojstva. Koristi se kao pomoć i kod gubitka apetita, dijareje, povraćanja, edema i porodiljskih poremećaja.
Kumin možete dodati raznim jelima od povrća i mahunarki, varivima, čorbama, namazima. Ukoliko koristite celo seme, prvo ga ispecite na teflonu da otpusti aromu. U Indiji se kumin, kao i ostali začini, prethodno proprži na pročišćenom puteru (gi). Kumin u prahu se pravi tako što se seme ispeče bez masnoće (na teflonu ili nekoj drugoj šerpi ili tiganju koji se ne lepi) i nakon što se potpuno ohladi, samelje se.

Kim 

Kim (Carum carvi, eng. Caraway) je biljka takođe iz porodice štitarki (Apiaceae) koja vodi poreklo iz Zapadne Azije, Evrope i Severne Afrike. Kao začin se koristi seme ove biljke koje je dugačko oko 2mm i ima pet bleđih godova (mnogi ga greškom nazivaju semenom, ali je ipak u pitanju plod). Raste prirodno kao samonikla biljka, a i gaji se.
Kim se koristi još od davnina. Neki izvori navode da je korišćen i u kamenom dobu jer je pronađen među praistoriskim iskopinama u južnoj Evropi. Rimski vojnici jeli su hleb sa kimom,  Nemci su ga stavljali ispod kreveta svoje dece da ih zaštite od veštica, a nekada je korišćen i u ljubavnim napicima da spreči gubitak interesovanja voljene osebe. Prepisuju mu se mnoga lekovita svojstva: antiseptičtična, antispazmatična i digestivna- pomaže kod nadimanja, gorušice , gubitka apetita i grčeva. Navodno potpomaže rad štitne žlezde, koristi se za iskašljavanje, kontrolu mokrenja i ubija bakterije u organizmu. Žene ga koriste za regulisanje menstruacije, a dojiljama pomaže da oslobode mleko.
Ukusom podseća na anis i ima jak miris od esencijalnih ulja koja sadrži u sebi. Uglavnom se koristi kao začin za hleb, pretežno raženi, ali i druga peciva. Dodaje se kao začin povrću, mahunarkama, žitaricama, salatama, ali i slatkim jelima. Od njega se pravi i liker. Koristi se u sredstvima za ispiranje usta, a od njega se pravi i tečnost kojom se trlja koža da se podstakne cirkulacija.
Koren ove biljke može da se priprema na isti način kao i koren peršuna i šargarepe koji takođe pripadaju porodici štitarki (Apiaceae)

U čemu je sličnost?

Sličnost je u tome što seme kumina i plod kima izgledaju veoma slično, dolaze iz iste porodice i neka od lekovitih svojstava koja imaju se podudaraju.
Neki evropski jezici koriste isto ime za oba začina (u Hrvatskoj se oba začina nazivaju kumin), dok neki slovenski i uralski jezici kumin nazivaju Rimski kim. Postoji još jedan začin koji stvara konfuziju –crni kim (Nigella sativa) ali je u pitanju potpuno druga sorta.

Kako ih razlikovati?

Kada pomirišete kim osetićete miris mentola, a kada pomirišete kumin osetićete karakteristični orijentalni miris. Takođe, kim je malo krupniji i tamniji.
izvor:http://zdravizalogaji.com/kim-i-kumin-ogromna-razlika/

Нема коментара:

Постави коментар